web statistics
Istorija grada Travnika

       Dobro došli na web stranicu istaknutog planinara - transverzalca, vatrogasnog oficira, člana Auto - Moto društva Travnik i iskusnog travničkog brice Kolasević Mehmeda - Mehe

Novosti
Najave i reporti
Kolumne
Gost priče
Interaktiv
Podrška
O nama

 

 

 

 

 

 
   

 


 

ANTIČKI PERIOD
Rimljani ove krajeve zauzimaju početkom naše ere i u njima ostaju sve do propasti Zapadnog rimskog carstva 476. godine. U to vrijeme je okolica Travnika bila relativno gusto naseljena. U gornjoj dolini Lašve, na području današnjeg Turbeta pronađeni su ostaci rimskih grobnica, vojne utvrde, temelji naselja, ranokršćanske bazilike, novac, keramika i dr. I u Travniku se naišlo na tragove rimskog boravka, kao što su opeka, grnčarija, novci i nadgrobna ploča sa natpisom.

Na lokalitetima Mali Mošunj i Kalvarija su iskopani temelji većeg naselja. U selu Fazlići, u dolini Bile, pronađena je nadgrobna ploča sa natpisom u kojem se spominje ime gradskog vijećnika municipija Bistue. Natpis je značajan, jer upućuje na mogućnost lociranja na ovom prostoru, poznatog po imenu Bistua Nova, za koje u nauci još uvijek postoje nedoumice oko smještaja. Na mnogim mjestima su nađeni ostaci željezne troske koji ukazuju na eksploataciju željezne rude u ovim krajevima.

Rimski robovi su ispirali zlato iz rijeke Lašve i njenih pritoka, o čemu svjedoče mnogobrojne gomile pijeska uz obale rijeke. Naselja su bila međusobno povezana mrežom lokalnih putova, koji su se naslanjali na glavni drum "Salona-Argentarija". Period od V do VI stoljeća predstavlja kraj rimske uprave na ovom području.*

SREDNJI VIJEK 
U VI stoljeću na pozornici historijskih zbivanja pojavljuju se Istočni Goti, a početak VII stoljeća obilježen je upadima avarskih i slovenskih plemena i trajnim naseljavanjem Slavena u ovim krajevima. Na većem dijelu Bosne i Hercegovine nisu nađeni ostaci slavenskih naselja, ali su na mnogim gradinama pronađeni fragmenti slavenske keramike. I sam naziv gradina je slavenskog porijekla. Period od VII do X stoljeća na području cijele Bosne historijski je nerasvijetljen i slabo je poznato kakva su se zbivanja ovdje odvijala. U IX i X stoljeću dolazi do pokrštavanja slovenskih plemena na Balkanu i stvaranja prvih državica. Teritorijalno upravne jedinice srednjovjekovne Bosne bile su župe, od kojih je jedna obuhvaćala poriječje rijeke Lašve.

Župa Lašva se prvi put spominje 1244. godine u Povelji ugarskog kralja Bele IV. U sklopu ove župe je bio i kraj oko današnjeg Travnika. Na području nekadašnje župe Lašve utvrđeno je postojanje velikog broja stećaka, srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika. Evidentirani je oko 900 ovakvih nadgrobnika. Sačuvano je i nekoliko srednjovjekovnih utvrđenih gradova (Travnik, Toričan, Vrbenac, Škaf i Kaštel). Pronađeni su i brojni pojedinačni nalazi, od kojih su svakako najinteresantniji dijelovi metalnog pojasa (aplike) iz XV stoljeća, iskopani u jednom grobu u Novoj Biloj. I danas se čuvaju u zavičajnom muzeju u Travniku. Pronađeni su i mnogobrojni primjeri srednjovjekovnog novca (dubrovački, mletački, bizantijski, bosanski i dr.). Kao posjednik imanja u župi Lašva često se spominje tepčija Batalo Šantić. Tepčija je oznaka za odgojitelja mladih plemića na kraljevskom dvoru. Batalo je podigao dvor u Toričanu, na području današnjeg Turbeta, a u blizini njega i mauzolej u kome je sahranjen.

Među najbolje sačuvane tvrđave spada travnički Stari Grad (Kaštel). Smješten je na prirodnom uzvišenju, koje je sa tri strane okružen vodenim tokovima što mu otežava pristup. Podignut je u prvoj polovini XV stoljeća kao obrambeni punkt pred turskom najezdom koja je prijetila sa istoka. Već 1463. godine u jednom trogirskom izvještaju se kaže da su Turci pored nekih drugih bosanskih gradova zauzeli i Travnik. Ujedno je to i prvo spominjanje imena ovog grada u njegovoj historiji.

Pretpostavlja se da je i prije dolaska Turaka u podnožju grada već postojalo manje podgrađe sa trgom.

TURSKI PERIOD 
U toku XVI i XVII stoljeća ispod tvrđave se formira manje naselje, kasaba, sa glavnim trgom Baš-čaršijom, na mjestu današnje džamije Sulejmanije. Baš-čaršija se spominje već 1590. godine u vezi sa gradnjom kamenog mosta preko rijeke Lašve.

Krajem XVII stoljeća Travnik postaje upravni centar bosanskog pašaluka. Nakon ratnog pohoda austrijskog princa Eugena Savojskog na Bosnu i velikog požara kojeg je u Sarajevu izazvao, bosanski vezir Defterdar Halil-paša Ćoso prenosi vezirsku stolicu iz Sarajeva u Travnik. Od 1699. godine, uz dva manja prekida, Travnik će biti sjedište bosanskih namjesnika. Za to vrijeme grad se ekonomski i teritorijalno razvija i postaje važan zanatski i trgovački centar.

U prvoj polovini XVIII stoljeća na periferiji grada, na lijevoj obali Lašve, izgrađena je vezirska rezidencija, zgrada Konaka. Uz nekoliko popravki, odolijevalo je vremenu preko dvije stotine godina, ali je na žalost, nakon drugog svjetskog rata srušeno, što predstavlja veliki gubitak za ovaj grad. U Konaku je u toku 150 godina stolovalo 77 bosanskih vezira, od kojih je nekolicina više puta postavljana na tu funkciju, tako da je bilo ukupno 90 promjena na vezirskoj stolici. Sedam vezira je umrlo u Travniku.

Godine 1817. u Travniku je, točnije na Bojni, otvorena prva katolička (privatna) škola koju su pohađala djeca iz Travnika, Doca i obližnjih sela. Dolac je 1827.g. postao središte travničke župe. Tu je 1843. g. počela izgradnja velike katoličke crkve, 1847. otvorena je prva katolička osnovna škola koju su vodili franjevci.

Veći broj spomenika iz tog vremena uništen je u čestim požarima. Katastrofalne razmjere imao je požar koji je izbio 1903. godine. U njemu su do temelja izgorjeli mnogi objekti, kuće i dućani u Donjoj čaršiji i kompletne mahale na lijevoj obali Lašve.

KONZULSKA VREMENA 
Početkom XIX stoljeća Travnik postaje i diplomatsko sjedište. Najprije Francuska, 1906. godine, a godinu dana poslije nje Austrija, otvaraju svoje konzulate u Travniku. U to vrijeme je Turska već oslabljena imperija na čije teritorije pretendiraju velike evropske sile Austrija, Rusija i Francuska. Konzulati su otvoreni u cilju bolje suradnje među carevinama, ali su se iza diplomatskih kodeksa krili osvajački, politički, vojni i drugi interesi. Za francuskog konzula je postavljen diplomata Pjer David, koji i Travniku ostaje sve do zatvaranja konzulata 1814. godine. U austrijskom konzulatu su se do njegovog ukidanja 1821. godine izmijenila tri konzula. Bili su to vojni oficiri: potpukovnik Paul von Mitteser, potpukovnik Jakob von Paulich i pukovnik Jozef Simbschen.

U romanu "Travnička Hronika" književnik Ivo Andrić je poetski sugestivno i upečatljivo predočio sudbine ljudi i događaje iz tih nesigurnih "konzulskih" vremena.

PERIOD AUSTROUGARSKE UPRAVE 
Po dogovoru velikih sila, na Berlinskom kongresu 1878. godine Austrougarska monarhija je dobila pravo da okupira Bosnu i Hercegovinu, a 1908. godine službeno je proglasila i njenu aneksiju. Uspostavljanjem nove vlasti u zemlji, prilike će se u Travniku naglo izmijeniti. Grad se polako počinje uključivati u industrijsku epohu.

Otvaraju se prvi industrijski pogoni: Tvornica duhana (1893), Tvornica šibica (1901), Poduzeće za preradu drveta "Ugar" u Turbetu (1912).

U značajne momente za razvoj grada spada prolazak željezničke pruge, koja ovu regiju povezuje sa ostalim dijelovima monarhije, te izgradnja hidrocentrale koja snabdijeva grad električnom energijom. Podižu se nove stambene zgrade, posebno duž glavne ulice, parkovi i šetališta, te javni objekti među kojima se ljepotom i monumentalnošću posebno ističu: zdanje hotela "Vlašić" današnja zgrada direkcije SP "Borac", bivša pošta u kojoj je danas smještena banka, zgrada kotarskog ureda u kojoj se danas nalazi sud, zgrade osnovne i državne škole, Hrvatske banke, Oficirskog doma, Radničkog doma, Gimnazije, bolnice, željezničke stanice, medrese, samostana i osnovne škole Milosrdnih sestara i dr.

Promjene koje će se odraziti u svim sferama života, posebno u školstvu, zdravstvu, urbanizmu, ostače vidljive i do danas. U ovom periodu Travnik se postepeno uključuje u tokove novije evropske i svjetske historije.